Povijest župe

Crkva u Čuntiću najstarija je crkva posvećena svetom Antunu u Zagrebačkoj nadbiskupiji i datira iz 1699. godine. Nju su, zajedno sa samostanom osnovali braća franjevci, koji se na te prostore nakon turskih ratova doseljavaju zajedno s narodom iz Bosne. Iz početka su svetu misu služili po kućama, a prva mala drevna župna crkva podignuta je 1694. godine. Jednokatni drveni samostan podignut je 1697. godine, a s vremenom mu je nadodan još jedan kat. Crkva je dovršena 1699. godine, a svetom Antunu posvećena je 1702. Od 18. prosinca 1708. ova je crkva postala župnom crkvom. Kamena crkva, čiji su se oblici zadržali do danas, podignuta je 1748. godine, a nešto kasnije nadograđen je i zidani samostan. Do 1771. crkva nije imala zvonik, koji je sagrađen s lijeve strane svetišta i povezan je s novim samostanom, a u njegovom podnožju uređena je sakristija.

Franjevci su po carskoj odluci Čuntić napustili 1799. godine, svega desetak godina nakon završetka druge obnove, i od tada pa do 1936. župom su upravljali biskupijski svećenici. Franjevci Hrvatske provincije svetog Ćirila i Metoda iz Zagreba dolaze tada u Čuntić po želji zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinaca, da bi krajem Drugoga svjetskog rata ponovno postali beskućnici. U ratu je jako stradao samostan, dok je crkva ipak ostala donekle sačuvana, franjevci protjerani, a župu su ponovno preuzeli biskupijski svećenici do 1967. godine. Nakon povratka franjevci su opet potpuno uredili svoju crkvu i samostan, ali ubrzo je započeo novi rat, u kojem je crkva opet spaljena, a samostan opljačkan.